Dočekala me u lepršavoj, bijeloj haljinici još uvijek snena od popodnevnog odmaranja. Ova dvadesetsedmogodišnjakinja je čista inspiracija. Ona je prirodna, uzemljena, topla, svestrana i talentirana. Nakon druženja s njom dan vam bude ljepši bez obzira o čemu pričali. Uporna, optimistična i jednostavna oduševila se idejom da bude jedna od mojih gošći.
Iako smo prvu Priču snimili ovu zimu, koju zbog nedostatka vremena nisam obradila, odlučile smo snimiti i ljetnu verziju jer su namirnice za zimske recepte odavno nestale s tržnica.
Rođena je i odrasla u Švedskoj, točnije u manjem gradiću Malmö-u, svega tridesetak minuta vožnje vlakom od Copenhagena. Profesionalna taekwondo sportašica već petu godinu živi u Splitu gdje redovito trenira u taekwondo klubu Marjan.
E: Kako se izgovara Malmö? (smijeh)
N: M a l m – i onda kratko o malo napučenih usana 🙂
E: Što ti najviše nedostaje od tamo?
N: Što više vremena provodim u Hrvatskoj i što krug ljudi oko mene više raste, manje mi nedostaje Švedska. Ali kada se vratim uživam provoditi vrijeme s prijateljima i obitelji, jesti u omiljenim restoranima i posjećivati trgovine i muzeje. Volim gastro scenu u Malmö-u i općenito u Švedskoj. Moram priznati da se lijepo vratiti i tijekom ljeta kada je sve zeleno jer jako volim parkove i svoju svakodnevnicu na bicikli.
E: Kako si se počela baviti taekwondo-om?
N: Tata je imao klub u Švedskoj. Mama je također bila uključen vodeći treninge za djecu. Svaki dan su provodili u klubu tako da sam ja naravno bila s njima, gdje bih inače bila 🙂
Kada sam imala pet godina, pridružila sam se treninzima. Znam da je tata bio rekao da nikada neće pustiti kćerku da trenira taekwondo. On me htio poslati negdje gdje mogu više zaraditi, u tenisu naprimjer. (smijeh)
E: Jesi li se htjela baviti sportom ili je to za tebe obzirom na okolnosti bio logičan put?
N: Taekwondo mi je bio “safe space”. Tu sam odrasla, s tim ljudima sam provodila svaki dan, to je bilo mjesto gdje sam bila najopuštenija i gdje sam mogla biti 100% ja.
Probala sam i neke druge sportove, ali uvijek sam se vraćala u “svoju” dvoranu, taekwondu.
Imala sam ideju da se na kraju neću baviti sportom već novinarstvom, svašta sam izmišljala, ali u trenutku kada sam trebala odabrati srednju školu pobijedila sam na europskom prvenstvu i to “ki šale”, kako se u Splitu zna reći.
Nisam bila super talentirana, nisam ni danas, niti me itko talentom doživljavao, ali svi su me počeli poticati, nakon laganog osvajanja europskog prvenstva, da pokušam. Imala sam petnaest godina, upisala sam sportsku gimnaziju i donijela odluku da ću se baviti sportom. Kada nešto odlučim u tome sam 100%!
E: Što si u horoskopu?
N: Jarac!
E: Znala sam da si nešto rogato 🙂
N: Hahahhahahahhaha! Da, rogata jarčica se odlučila baviti sportom i to je od tada najveći dio mog života. Sve drugo je na drugom mjestu.
E: Kako si došla u Split?
N: Na Olimpijadi 2016. sam nastupala za Švedsku. Osvojila sam četvrto mjesto koje je ujedno najbolji rezultat Švedske u povijesti sporta na olimpijadi. Za taekwondo naravno. U savezu je uvijek bilo razmirica. U to vrijeme je meni i još jednoj kolegici Olimpijski odbora pomogao, na neki način nas zaštiti od političkih nesuglasica unutar saveza. Međutim nakon olimpijade nam je rečeno da nam više ne mogu pomoći i da stvari moramo rješavati unutar saveza. Dugo smo pokušavali riješiti problem, razvlačili su me po novinama, optuživali da sam ukrala novac, svašta se tu događalo. To je dio mog života koji bih htjela izbrisati. To me potaklo da krenem tražiti novi savez i naravno novu državu koju bih zastupala.
Hrvatska mi nije bila na pameti jer su imali jak taekwondo i mislila sam da nemam šanse. Na kraju oni su čuli da sam u potrazi i pozvali me na sastanak. Unatoč tome što su imali jake konkurentne u mojoj kategoriji, sestre Zaninović su te tada još uvijek natjecale, htjeli su jaku ekipu, pružili mi priliku i evo me, već 5. godinu sam tu.
S druge strane, roditelji su mi od tu, ovdje sam provodila svako ljeto, pričam jezik i za mene je to bilo potpuno prirodno. Puno prirodnije nego da sam završila bilo gdje drugo. Nećeš vjerovati, ali jedno pola godine prije nego smo dobili poziv od hrvatskog taekwondo saveza, tata i mama su kupili stan u Splitu. Toni Tomas me nazvao (glavni trener taekwondo team-a kluba Marjan) i rekao da bih se trebala preseliti u Split. Ja sam odmah pomislila – odlično, imamo mi već stan u Splitu, ne brini se 🙂
Ugledala sam posudicu s ljutim feferonima koje kod nas rijetko vidim.
E: Jesu ovo ljuti feferoni?
N: Da, jako su ljuti. Napravit ću hot sauce od njih.
E: Gdje si ih kupila?
N: Kod Vlade i Ankice na Mejama.
E: Dobro kako dođeš do svih tih ljudi?
N: Hahhahahahahhaha dobro pitanje. Imam ekipu koja je svaku subotu na Pazaru pa međusobno razmjenjujemo “tajne” 🙂
N: Ja sam se prva preselila, brat je došao naknadno, a mama i tata su ostali u Švedskoj jer se mama razboljela. Dolazili su nas povremeno posjetiti kada mama nije imala tretmane. Kada je nažalost preminula, bolovala je od tumora na mozgu, tata se skroz preselio k nama u Split.
E: Koliko vas je majčin odlazak promijenio kao obitelj? Usudim te se to pitati jer sam i sama prošla slično.
N: Suočili smo se definitivno s velikim izazovom. Odjednom naša srž više nije bila fizički prisutna. Gledajući danas na to, jako sam ponosna koliko smo bili jaki, a ranjivi. Čuvali smo jedno drugo, ali i dali si prostora za tugovanje.
Postali smo bliži, a mama je još uvijek vrlo prisutna u svakodnevnom životu. Odnos s tatom i bratom je postao čvršći i vjerujem da smo sada još svjesniji jedni drugih. Pokazujemo si još više ljubavi i uvažavanja. To je jedna od najvećih lekcija koje nam je mama ostavila.
Pridružio nam se Nikitin brat, Leon. Pokušavali smo se sjetiti kada sam ga prvi put upoznala. Bilo je to na Badnjak prije korone, svi smo tradicionalno sjedili na kavi kod Kava2, a Nikita i njen brat su našu ekipu počastili roseom i pecivom od šafrana koje je Nikita sama ispekla.
N: Trebalo mi je skoro dvije godine dok nisam stekla društvo u Splitu.
E: Nemoj zezati? Baš čudno… Rekla bih da su ljudi ovdje dosta otvoreni po tom pitanju.
N: Prvu godinu sam dosta izbivala zbog natjecanja, nisam toliko dobro govorila jezik i teško mi je bilo sklopiti prijateljstva. Teško je bilo pronaći ljude s kojima dijelim iste afinitete. Htjela sam imati život van treninga. Onda sam počela ići u isti kafić svaki dan, kod Dade, i malo po malo počela se više integrirati. Više sam se osjećala “kod kuće”. Onda se otvorila Kava2, a Ivana i Marko su takve osobe da su sa mnom dijelili sve što imaju. Po prirodi sam znatiželjna tako da su me moja pitanja – gdje ste kupili limun – daleko dovela! (smijeh)
Sad sam super zadovoljna i sretna s ljudima kojima sam okružena. To su mahom pozitivni, kreativni ljudi. Ali bilo mi je teško napraviti prvi korak.
E: Stvarno? Pa sjećaš li se kako smo se mi upoznale?
N: Kako? Preko Instagrama? Joj, ne mogu se sjetiti 🙂
E: Ti si meni prišla na Hvaru!
N: Joooooooj jesam! Hello 🙂 Sjećam se sada! Bila sam sa svojim najboljim prijateljicama iz Švedske. I rekla sam im: “Ja nju poznajem. Da joj priđem?” Rekle su mi da je to možda malo čudno. Odmahnula sam rukom da me nije briga, sada imam priliku i ako želim nekoga upoznati moram malo izaći iz vlastite zone komfora.
E: A ja sam promislila…
N: Koja budala 🙂
E: Neeeeeee 🙂 Baš si me zadivila, iskreno… Prišla si mi reći da me pratiš na Instagramu, da ti je super ono što radim i da si se došla upoznati. To je stvarno lijepo.
Izgubili smo se pričajući o življenju u Švedskoj, Njemačkoj i Hrvatskoj.
L: Meni je ovdje puno ljepše nego u Švedskoj. Možda i zbog prirode posla kojim se bavim. Vjerujem da se nikada neću vratiti. Ovaj mentalitet mi puno više odgovara, gore su stalno svim pod nekim stresom. Volim mir koji tu imam. U Švedskoj je mentalitet izuzetno kompetitivan, stalno se priča o novcu i o poslu. Uvijek se uspoređuju. Ne mogu zamisliti da se netko bavim sportom kao što je taekwondo samo jer ne donosi novca koliko nogomet ili tenis. Direktno te pitaju koliko zarađuješ, imaš li sponzora i možeš li od toga živjeti. I često te gledaju s visoka.
Leon je također profesionalni taekwondo sportaš, Nikitin mlađi brat i moja pomoć prilikom fotografiranja ove Priče. Hvala Leon 🙂
E: Koji jezik međusobno pričate?
L: Švedski. Da ne zaboravimo 🙂
E: Nikita, meni čim zamiriše jelo ja sam gladna.
N: Evo još malo!
E: Jesi li poznata u taekwondo krugovima?
Zasramila se i pognula glavu. Možda malo i zarumenila… Leon je priskočio odgovoriti.
L: Je, dosta je poznata!
Pokušavala se izvući da je to vrlo mali krug ljudi, da je ona dugo u tome i da nije poznata već da je jednostavnu svi znaju.
L: Nikita poznata si, dosta poznata!
N: Joooj, teško je to reći za sebe.
E: Okej, zato je Leon odgovorio 🙂
L: Ona je dosta introvertirana osoba, iako je puno bolja kakva je bila. (smijeh)
E: Znam da si radila detoks od Instagrama na mjesec dana u prvi mjesec 2021. godine. Kako je prošlo? Kakav je tvoj odnos prema Instagramu?
N: I prije Olimpijade 2016. godine sam zamijenila smart phone s nekim običnim mobitelom na 3 mjeseca. Dobila sam odjednom dobila toliko vremena za toliko toga. Čak je i pisanje poruke bilo naporno jer je više slova bilo na jednoj tipki, tako da ih nisam ni slala. Mobitel mi je služio samo za pozive. Skroz sam se isključila i to mi je bila “the best decision ever”.
Bila sam počela malo i zarađivati preko društvenih mreža, previše sam se počela truditi, ali skužila sam da mi to nije cilj i ne želim da mi bude. Jer me ne ispunjava.
Nije me briga koliko pratitelja imam. Na kraju dana sam tu samo ja, okružena odabranim ljudima, sretna u svom domu i svom tijelu. Odustala sam od ideje da mogu nešto biti na društvenim mrežama samo zato jer svi drugi to rade. Jednostavno nije moj “cup of tea”.
E: Do kada se želiš profesionalno baviti taekwondoom?
N: Edita, vjeruj mi, svakog dana svih petnaest godina koliko se bavim sportom sam bila sretna. Dok god je tako, nastavit ću trenirati i natjecati se. Krajnji rok je Olimpijada. Htjela bih obitelj i nešto drugo raditi u životu.
Nikita trenutno studira povijest umjetnosti i namjerava studij uskoro privesti kraju.
E: Bi li rekla za sebe da si umjetnička duša?
N: Da <3
E: Idu li umjetnička duša i sport zajedno?
N: Apsolutno! Ne vidim razloga zašto ne, zašto ne bismo imali više slojeva. Svjesna sam da puno ljudi misli da ne idu.
E: Vjerujem da ljudi percipiraju profesionalne sportaše kao vrlo fokusirane samo na ono čime se bave i to baš zato da bi uspjeli.
N: Ja ne mogu. Moram se baviti još nečim, iako moram priznati da sam i sama mislila ako želim biti uspješna, moram se posvetiti samo sportu.
E: Odakle ti ta misao?
N: Jednostavno vidiš druge ljude, ljude koji su uspješni i pokušavaš “kopirati” njihov uspjeh. Gledaš sportaše kojima se diviš i pokušavaš raditi isto što i oni. Ali vrlo brzo sam shvatila da ne mogu nikoga kopirati, da moraš odabrati svoj put, jednostavno probavati.
Morala sam kreirati sigurnu distancu od sporta. Recimo kada izgubiš, ne jednom nego više puta, a ti misliš da je to cijeli tvoj život, bude jako teško. Živiš u svijetu u kojem svi misle da je uspjeh imperativ.
Moja svakodnevica i sve ono što radim van sporta mi omogućuju da sagledam stvari iz drugog kuta, da shvatim koliko toga ima van sporta i da se ništa neće dogoditi zbog jednog ili dva poraza. Moja kreativnost mi je omogućava da se brže dignem nakon pada.
E: Vidiš li se duže u Splitu?
N: Znam da je ovo jedno predivno poglavlje u mom životu. Ne mogu sa stopostotnom sigurnošću tvrditi, ali mislim da će i njemu doći kraj.
E: Odakle ljubav prema kuhanju?
N: Od mame <3 Ona je uvijek kuhala i uz nju sam puno naučila.
E: Ja sam mislila od Oliviera 🙂
Olivier je Nikitin dečko s adresom u Zürichu koji je ujedno i profesionalni chef.
E: Ne jedete meso?
N: U obitelji nismo jeli puno mesa. Tata ga je prestao jesti prije skoro 40 godina zbog psorijaze. Savjetovali su mu da pokuša. Mama je pet dana u tjednu kuhala vegetarijanska jela, a dva dana su uključivala meso zbog nas jer smo još bili djeca. Kasnije smo svi zbog praktičnosti više jeli vegetarijanska jela i ribu. Ponekad, kada osjetim potrebu, spremim ga. Ali mene taj okus ne fascinira. Rađe jedem povrće i puno se bolje osjećam. Osim toga, povrće puno više “prašta” prilikom kuhanja, ne moraš se toliko truditi da bi bilo dobro. Pogotovo ovdje gdje su namirnice fantastične.
E: Joj ne znam bi li se mesoljupci složili s tobom. A ovdje ih ima jako puno! (smijeh) Meso i krumpir su još uvijek sveti gral kod spremanja hrane, a povrće se uglavnom tretira kao prilog.
N: Vidiš, to mi je baš čudno pored toliko dobrih namirnica. Olivier je moje znanje podigao na novu razinu. Toliko me naučio o kvalitetni namirnica, što je hrana i praćenju sezona. Znaš i sama da sezone, u smislu namirnica, u sjevernim zemljama nisu toliko izražene. Odeš u dućan, ugledaš rajčicu i kupiš je. Nikada prije nisam na taj način razmišljala o hrani. Olivier mi je zaista proširio vidike.
E: Hoće li biti zadovoljan s ovim što si nam pripremila?
N: On je uvijek zadovoljan sa svim što pripremim.
E: Kako se njemu sviđa Split?
N: Super mu je, često dolazi, ali samo turistički. Njegov život i posao su gore trenutno.
E: A tebi Zürich?
N: Jako ga volim i mogla bih tamo živjeti. Ja sam rođena u Švedskoj, a on u Švicarskoj, podrijetlom sam iz Hrvatske, a on iz Dominikanske republike. Voljela bih da zajedno pokušamo svugdje živjeti. To će biti neka naša zajednička priča. Onda ćemo vidjeti, možda nikada nećemo biti na jednom mjestu, ne želim odluku donijeti sada niti se ograničavati u tom smislu.
Ako želiš obitelj, Švedska je divna zemlja koja ti toliko toga pruža. Ali ne znam bi li me sigurnost u tom smislu ispunila.
E: Mogu podijeliti svoje iskustvo s tobom jer nakon što sam postala majka imam želju provoditi više vremena u svijetu u kojem sam odrasla. Želim i taj dio sebe podijeliti sa svojom kćeri, iako Berlin obožavam.
N: Imamo privilegiju da možemo živjeti takav život i zašto je ne bi iskoristili. Mnogi ljudi je nemaju i na tome trebamo biti zahvalne.
E: Apsolutno!
Nikita, hvala ti <3
Panzanella s jagodama
Panzanella u Italiji je krušna salata s rajčicama, crvenim lukom, bosiljkom i puno maslinovog ulja. Sviđa mi se ideja korištenja starog kruha i dodavanja svježoj salati za bilo koju prigodu obroka. Kako sezona sazrijeva, raste i raznovrsnost sastojaka koje možete koristiti. Ovo je moj pogled na vrlo neklasičnu Panzanellu.
Sastojci za 4 osobe (prilog):
1 krastavac
4 zrele rajčice srednje veličine
Metvica, bosiljak, peršin, vlasac ili bilo koje začinsko bilje (što više, to bolje)
4 kriške starog kruha
1 crveni luk
Pečene i marinirane paprike
Šaka jagoda, trešanja ili bilo kojeg voća koje je u sezoni
Šaka okoštenih maslina ili kapara
8 inćuna
Limun (samo korica)
Bilo koji meki/polumeki sir (kozji sir, feta, svježi sir)
Sol, maslinovo ulje
Balzamični ili jabučni ocat
1 žličica senfa
Priprema:
Operite i narežite krastavce i rajčice na komade veličine zalogaja. Dodajte u zdjelu i posolite sa otprilike 1 čajnom žličicom morske soli. Promiješajte i ostavite sa strane.
Papriku narežite na tanje trakice. Crveni luk narežite i stavite u manju posudu s hladnom vodom. Nasjeckajte začinsko bilje i masline. Odabrano voće narežite i marinirajte s 2 žlice balzamičnog octa i limunove korice.
Pripremite dresing tako da pomiješate senf i maslinovo ulje te ostavite da odstoji dok slažete salatu. Izrežite ili potrgajte komade kruha te ih popržite u tavi na malo maslinovog ulja.
Ocijedite rajčice i krastavac (slanu tekućinu sačuvajte za dresing) te ih stavite na tanjur za posluživanje ili veliku zdjelu,. Zatim dodajte začinsko bilje, masline ili kapare, kruh i paprike. Dodajte voće bez balsamica (i ovo sačuvajte za dresing). Procijedite crveni luk i dodajte ga salati. Pripremljeni dresing od maslinovog ulja i senfa pomiješajte sa slanom vodom od rajčice i voćnim balzamičnim octom te sve dobro promiješajte. Prelijte salatu dobivenim dresingom i sve dobro promiješajte. Na kraju dodajte inćune i izmrvljeni sir.
Proljeće u tavi
Vignarola je još jedno tradicionalno talijansko proljetno jelo s graškom, fava grahom, artičokama i tikvicama. Ovo je doslovno proljeće na tanjuru i može se koristiti bilo koje zelenilo koje je trenutno u sezoni. Ono što je važno je poštivati svaki sastojak i kuhati ga zasebno. Rezultat je prekrasna mješavina konzistencije i svježine. Može se poslužiti uz kremastu palentu, kuhani krumpir ili dodajte meko kuhana jaja. Odličan je prilog ribi na žaru.
Sastojci:
1 tikvica
Grašak
Bob ili brokula
Artičoke (marinirane su također odlična opcija) ili šparoge
Kozji sir ili bilo koji meki sir
Maslinovo ulje
Češnjak
Luk ili mladi luk
Bijelo vino ili ocat
1 buketić mente i vlasca
Priprema:
Ako imate svježe artičoke, pripremite ih za jelo. Ako se ne želite petljati s pripremom artičoka, možete kupiti marinirana srca od artičoka ili narezati šparoge na manje zalogaje.
Kuhajte svježa srca artičoka 7-10 minuta ili dok ne omekšaju i ostavite da se osuše na papiru. Artičoke razrežite na četvrtine. Šparogama je potrebno samo 5 minuta blanširanja.
Narežite luk i češnjak. Tikvice narežite na željeni oblik, ovisno o njihovoj veličini. Režem ih kao kovanice veličine zalogaja ako su male. U manji lonac stavite kuhati vodu s dosta soli. Kad voda zavrije, dodajte bob ili brokulu i blanširajte 5 min. Ne mijenjajući vodu, izvadite bob i dodajte grašak. Blanširajte 1 minutu i ocijedite. U širu tavu dodajte puno maslinovog ulja, dodajte luk, češnjak i tikvice te sve pirjajte na srednjoj vatri dok ne porumeni. Zalijte s malo bijelog vina te dodajte bob, grašak i srca od artičoka. Promiješajte i pustite da se sjedini na laganoj vatri dok nasjeckate malo mente. Jelu na kraju dodajte nasjeckanu mentu te posolite po ukusu. Poslužite uz kremastu palentu ili uz kuhani krumpir. Po vrhu pospite mekani sir i ukrasite manjim listićima mente.
