Ovo će biti malo dulji tekst jer se dosta toga nakupilo za reći, a iskreno imam i želju podijeliti neke priče s vama…
Već dulje vrijeme mi se mota po glavi kako mi se ne sviđa koliko vremena provodim na Instagramu. Kada kažem dulje, mislim na sigurno posljednjih godinu dana. Ne radi se o vremenu koje potrošim zbog bloga, dapače, radi se o bezglavom skrolanju, gledanju kroz ekran, gledanju nečega što me na kraju krajeva ni ne zanima, uzimanje mobitela u ruke čim ustanem ili gledanje u mobitel prije nego zaspem. Nervira me što mi uopće padne na pamet da uzmem mobitel u ruke dok sam u društvu, što hodam okolo s njim u ruci, umjesto u torbi, kao da nisam dobre glave. Ponekad, kada mi valjda i tijelo osjeća da sam pretjerala, u želudcu mi se javi mučnina. Da, prava pravcata mučnina od buljenja u ekran i osjećaja da je to vrijeme koje sam potratila i koje više nikada neću imati… Baš sam dosegnula rubnu granicu i potrebne su mi promjene. Promjene u odnosu mene i mog dragog Instagrama. Istog onog Instagrama koji mi je život promijenio i omogućio da radim ovo što radim. Stalno me proganja osjećaj ako nisam non stop prisutna da ću nestati, osjećaj kao da nešto propuštam. Znam da je ovaj osjećaj duboko prirodan, ali kada kreneš raditi ono što zapravo ne želiš kako bi zakrpala rupu bez dna, onda je vrijeme za promjene.
Jer da budem potpuno iskrena, ja ne želim snimati svaki svoj korak. Meni je već dosta toga da svaki put kad sjednem u restoran fotkam hranu, kao da je to neka molitva bez koje se ne smije krenuti jesti. Znate li da nove generacije biraju destinacije u odnosu na fotogeničnost na Instagramu. Koliko samo novih café-a ima “Instagram kutak”?!
Ne brinite, ne mislim da je prije bilo bolje, meni sigurno nije bilo. Odgovorno tvrdim da bih 100% sjedila u nekom uredu od 9-17 i radila posao koji ne volim. Ali definitivno ću se potruditi da mi Instagram bude ono što zapravo i je, posao, a ne život.
Često kada kuham slušam podcastove i rado bih svaki put kada podijelim novi recept podijelila i podcast koji sam slušala dok sam ga pripremala. Može? Možda će nekoga zanimati… Ovaj put je na repertoaru bio Jay Shetty i terapeutkinja Lori Gottlieb. Link možete pronaći ovdje.
Idemo sada napokon na recept. Radila sam ga po kuharici NOPI koju sam dobila na poklon od divnog dućana iz Zagreba @selectedd.hr! Nije kompliciran, bogat je okusima, baš onako kako volim. Možete čak oba elementa poslužiti odvojeno, pire kao namaz ili dip u kojem možete umakati povrće ili orašide i grickati ih, a cvjetaču kao salatu, odnosno prilog. Napravila sam male izmjene, recimo cvjetaču sam kratko obradila jer mi puno bolje pada na želudac, dok je u kuharici poslužena sirova. Sve u svemu, nama je bilo odlično i sigurno ćemo ga raditi opet. Btw, svaki put kada pišem ili pričam u množini mislim na muža i sebe 🙂
2 comments
Bravo za lijep i iskren tekst. Mislim da je bitno da svjesno pocnemo mijenjati navike i zivimo zivot ovdje i sada, a ne putem mobitela. Boli me svaka poruka koja je mogla biti poziv ili vidjanje, kao i svaki trenutak koji je ipak malo manje lijep vadjenjem mobitela iz torbe. Lijepo je vidjeti da nas ima koji ipak uocavamo sto ne valja i odlucujemo se na promjene. Izazov je naci mjeru i nauciti zadrzati ono sto nije za dijeliti, kao i staviti svoj zivot u fokus a ne tudje koje nudi internet, kao neko mjerilo koliko si uspjesan. Zelim ti puno srece, meni se cini da si vec na dobrom tragu.
Hvala puno na odgovoru 🙂