Frauke sam upoznala u jednom shopping centru gdje smo zajedno radile. Netom nakon što sam završila školu jezika, bacila sam se na traženje “mini job-a”. Sjećam se i dan danas, moj prvi dojam je bio – ona je takva Njemica 🙂 Bez osmjeha ili bilo kakvih dodatnih pitanja o meni, objašnjavala mi je zadatke i znam da nije bile sretna jer je znala da će na početku sve morati raditi umjesto mene 🙂
{“key”:”a4″} 
{“key”:”a4″}
Kako sam ja Njemica u duši, brzo smo klikle te nakon što smo i jedna i druga napustile posao na kojem smo se upoznale, ostale smo prijateljice. Ja sam se dala u razvijanje Kuživancije, a ona je dočekala dvoje djece te pokrenula vlastiti posao pod nazivom “Studio Blanche” gdje je najprije, inspirirana vlastitom djecom, krenula izrađivati dječju robicu, dok sada radi i na krojevima i materijalima za žene.
Oduvijek smo razgovarale da napravimo nešto zajedno, nešto što bi se lijepo uklopilo u Kuživancijinu priču, ali je dugo vremena sve ostalo samo na željama i riječima. Sve do ovog ljeta kada sam joj sasvim neplanski poslala poruku – hajdemo sada napraviti one pregače o kojima smo pričale. Mislim da bi sjajno išle uz kuharicu. Odmah je pristala i tako su nastale “Šipak”, “Borovnica” i “Celer”.
{“key”:”a4″} 
{“key”:”a4″} 
{“key”:”a4″}
Objema nam je bilo važno podržati male proizvođače, na kraju krajeva i samo dolazimo iz tog svijeta, i izabrati kvalitetan materijal. Dugo smo tražile prave nijanse boja, a oko kroja smo se složile odmah. I sama prisustvujući jednoj od Fraukinih radionica, naučila sam koliko je vremena potrebno za izradu naprimjer jedne majice, koliko je utrošeno truda i posvećenosti detaljima.
Frauke je oduvijek htjela postati dizajnerica. Još kao dijete se igrala krojača i mama je puno šila za nju i sestru, a ona je “glumila” dizajnericu. U srednjoj školi se sama uhvatila šivaće mašine, a za vrijeme srednje škole posjetila je tvrtke koje su se bavile zanimanjima koja su je interesirala. Iako je najprije mislila da će biti arhitektica, u odnosu na dizajn, arhitektura je izgledala pomalo matematički dosadna te je na kraju odlučila studirati modni dizajn.
Prvo je odradila praksu gdje je učila sve tajne krojačkog zanata, a zatim je upisala studij dizajna u Bremenu “University of the Arts Bremen”. Nakon diplomiranja zaposlila se u tvrtki “Strenesse” kako bi stekla iskustvo rada u većoj kompaniji. Godinu dana kasnije zaputila se u Pariz gdje je radila kao asistentica i zaista živjela svoj mladenački san.
Ipak, htjela se vratiti u Njemačku, a kako je većina njenih prijatelja tada bila u Berlinu, Frauki je to bio sasvim dovoljan razlog da se preseli baš u Berlin.
{“key”:”a4″} 
{“key”:”a4″} 
{“key”:”a4″}
Ovdje je dobila posao glavne dizajnerice za “lala BERLIN” gdje se zadržala nešto više od godinu dana. Posao je napustila jer je odlučila da želi imati više vremena za sebe i stvoriti si obitelj i tu večer, nakon što je dala otkaz, u baru dok je ispijala pivo, upoznala je svog budućeg muža s kojim danas ima dvoje djece. Da, sve na isti dan 🙂
Nakon što je rodila prvo dijete odlučila se vratiti na posao i ostati u fashion svijetu, ali nije mogla zamisliti povratak u veliku mašineriju koja ne dopušta slobodno vrijeme. Nije htjela takav život sebi ni djeci, stoga je pronašla način kako ukomponirati sve što voli.
Upravo su je djeca inspirirala za pokretanje vlastitog branda, a najviše od svega inspirirala su je da ponovo bude kreativna i počne stvarati. U stvaranju odjeće najviše uživa, kao i u podučavanju drugih. Sve svoje ljubavi zaokružila je pod nazivom “Studio blanche” gdje ostvaruje svoje snove kreirajući, izrađujući odjeću za djecu i žene te držeći radionice šivanja.
Frauke, još uvijek čekam svoju trudničku haljinu 🙂
Pregače su dostupne u 3 kombinacije boja koje smo nazvale “Šipak”, “Borovnica” i “Celer”.
Materijal: 100% lan/oeko test 100
Veličina: univerzalna
Širina: 87.5 cm
Duljina: 107.5 cm
Cijena: 340 kn/45 eura
Pregače je moguće naručiti isključivo preko @kuzivancija Instagram profila.
Pratite Frauke na njenom Instagram profilu @studioblancheberlin <3