Čarobna Provansa

Ako već niste bili u Provansi, sigurno ste naišli na fotografije neopisivo lijepih krajolika, sira, vina, polja lavande, pitoresknih sela, šarenih prozora, francuske kuhinje i vinograda koji ostavljaju dojam da sežu do neba. Možete li zamisliti da je uživo još sve ljepše!

Ooo da! Francuska u punom svom sjaju! Bilo je to predivnih 12 dana, previše baquetta i kroasana i kuhinje koja opravdano nosi titulu najbolje na svijetu.

S druge strane, Francuze ili volite ili ne, ili su vam šarmantni ili ih aposlutno ne možete podnijeti. Kakav god dojam stekli, ne možete da ne primjetite koliko su samodopadni.

Putovali smo u vrijeme kada Provansa nije ni blizu sezone što doista ima svoje čari kada uz zalaz sunca vozite predivnim krajolicima potpuno sami na cesti. Ili kada dođete u selo koje je potpuno prazno i izgubite se po uličicama.

Također, ovo je regija koja živi isključivo od turizma tako da možete očekivati svašta, od kineskih suvenirnica do restorana hrane koji veze s francuskom kuhinjom nemaju. Zaista su vam potrebne dobre preporuke kako biste uživali u svim blagodatima koje Provansa pruža. I vjerujte mi, Francuzi će apsolutno sve dobro naplatiti, od pogleda do dobre čaše vina!

Obratite pozornost na radno vrijeme jer svaki restoran koji drži do sebe radi dvokratno i to svega nekoliko sati. Kod nas je bio slučaj od 12:00 – 13:30 te od 19:30 – 21:00.

Kako smo imali vremena, dotaknuli smo i Azurnu obalu iako vam od srca preporučam, ako putujete recimo na tjedan dana ili manje, da je preskočite i ostavite za neki drugi put jer će vam zaista biti previše. Imate dovoljno toga za vidjeti u samoj Provansi.

Dugo nam je trebalo da se odlučimo što ćemo točno vidjeti, ali sada vam mogu iz prve ruke reći da je najljepši dio Provanse između Aix de Provence i Avignona! Jer kada počnete istraživati shvatite da sela ima na stotine i jednostvano ne znate gdje ići. Područje sjeverno od Avignona je nešto ruralnije, ali svjedno prekrasno i zasigurno manje zatrpano turistima.

Odsjeli smo u malom selu poviše Nice Saint Paul de Vence. Najpoznatiji je po brojim galerijama i muzejima što i ne čudi obzirom da je bio neiscpna inspiracija Picassu, Miróu i Matissu. Kako smo odsjeli u hotelu poznatog chefa Alaina Llorce, jednu večer smo jeli u njegovom restoranu kojeg krasi 1 Michelinova zvjezdica. Iz restorana se pruža božanstven pogled na Saint Paul de Vence. Ne smijem vam niti reći koliko sam malih baquetta pojela, bili su božanstveni. Opuštena obiteljska atmosfera, izvrsna selekcija vina, maslinovo ulje koje je btw iz Italije (šapnuli su nam), sezonski meni, nećete ostati razočarani.

Sljedeći dan posjetili smo malo mjesto Èze koje se nalazi nadomak Monaca. Izgleda kao iz najljepših slikovnica, ali moram vam priznati da je jako skupo. Dva espressa koja smo popili na terasi hotela Château Eza smo platili nevjerovatnih 14 eura! Pogled je bio božanstven i vjerovatno uključen u cijenu 🙂

Nastavili smo put Monaca. Ovo nije moj prvi posjet Monacu i zaista mu se rado vraćam. Naprosto obožavam Monaco, predivan mi je! Odvezli smo se gradskim busom do Kneževe palače (autom ne možete) s koje se pruža pogled na Monte Carlo te prošetali Jardin Exotique de Monaco.

Jedan dan smo proveli u Nici koja je od našeg smještaja bila udaljena 30ak minuta vožnje. Obožavam i Nicu! Šarena, ekletična, ali svjedeno francuski lijepa, pristupačnija, raznolikija, definitivno se vraćam. Nica je grad u kojem možete čašu vina piti sjedeći na pločniku ili u nekom roof top baru, u obje varijate ćete se super provesti. Obišli smo cijeli uži centar počevši s marketom cvijeća (Marche aux Fleurs) gdje ćete pronaći mnoštvo manjih restorana i cafea gdje ljudi ispijaju vino i ručaju. Svakako odvojite sat vremena, naručite čašu vina i jednostavno uživajte. Nastavljajući obalom, preko luke došli smo do najdražeg mi dijela, kvarta Riquier. Izgubite se među uličicama između Rue Barla i Bd Général Louis Delfino. Prije same večere naišli smo na slatki cafe La Popote D’ondine. Najpoznatiji su po brunchu, ali ako želite negdje odmoriti bez da pogriješite, topla preporuka. Imaju i smoothies 🙂

Preporuku za večeru smo dobili od sommeliera iz restorana Alaina Llorce. Tražili smo nešto autentičnije, stoga nam je preporučio Lou Balico koji pripremaju tradicionalnu kuhinju područja Nice “Cuisine Nissarde” uzimajući u obzir osim tradicije kvalitetu i autentičnost namirnica, te su nagrađivani zbog očuvanja kulinarske baštine. Zaista, rustikalni ambijet koji se valjda nije mijenjao od kada postoje, domaća atmosfera, natucaju engleski (iznenađenje), domaće vino i pristupačne cijene.

Nastavili smo prema Aix de Provence. Odmah primjetite da ste se maknuli od obale i približili Provansi kakvom je zamišljamo. Stigli smo taman u vrijeme kada restorani nisu radili, naravno gladni. Ni restoran u hotelu nije radio, ali su nam ponudili “salad and snack”.

Prihvatili smo čisto iz gladi bez previše očekivanja. Već kada smo ugledali kako su servirali hranu, znali smo da nije “obična”. Wow! Bilo je wow! Dobili smo rižot od kozica i tapioke! U ovom restoranu smo kasnije jeli još 2 puta! Kasnije mi je recepcionar potvrdio da imaju novog chefa koji je taman bio izdao i kuharicu, nažalost samo na francuskom. Chef se zove Franck Pujol, a restoran Le Mas D’entremont. Sad kad se sjetim, odmah bih da sam tamo!

Imala sam još nekoliko odličnih preporuka! Prva je svakako Le Millefeuille, tipičan francuski bistro u kojem možete pojesti odlična 3 slijeda za 30ak eura po glavi (bez pića), što je vjerujte mi jako pristupačno! Vlasnik ujedno i kuha, mama mu radi kao konobarica, a sinovi ručaju zajedno s gostima. Možete uvijek birati između dvije varijate za predjelo, jelo i desert! Svakako probajte poznati kolač le millefeuille po kojem je restoran i dobio ime. Bilo je odlično i rezervacija je obvezna!

Isključivo za hipstere koji vole dobru kavu svratite u Mana Espresso, gdje sam ujedno popila najbolji prešani zeleni sok ikad!

Svega 20 minuta van grada nalazi se moderna vinarija Château La Coste. Vrlo vjerovatno da u popodnevnim satima nećete imati gdje jesti te je većina toga zatvoreno, stoga posjetite ovo zaista očaravajuće mjesto koje slavi vino, prirodu, umjetnost i arhitekturu! Osim toga, poslužuju odličnu lokalnu i organsku hranu! Imaju 2 restorana te u jednom od njih kuha poznati Francis Mallmann. Ako ste ljubitelj Chef’s table dokumentaraca, znat ćete tko je! Stoga ako ste u prilici, ovo se ne propušta! Nažalost za ovu informaciju sam saznala prekasno i ne mogu prežaliti. Sve info su na linku: https://chateau-la-coste.com/en/restaurant-mallmann/

Sljedeći dan je bio rezerviran za vožnju i razgledavanje sela. Ovo je uistinu najljepši dio. Vožnja praznim cestama, vinogradi, polja lavande, francuska radio stanica, otvoreni prozori, više vam ne treba.

Mi smo posjetili Gordes, Roussillon koji je predivan i potpuno drugačiji jer je okruženim crvenim stijenama te se cijeli preljeva iz narančaste u crveno – smeđe tonove, te na kraju Bonniuex u kojem smo ručali.

Točnije, ručali smo u restoranu Le Bergerie. Kada vidite ovaj interijer past ćete na dupe! Kuhaju hranu kako oni sami kažu – kako je mama kuhala i mali savjet, nemojte odabrati dnevni meni po izboru chefa jer ćete uvijek malo lošije proći, radije sami izaberite što ćete jesti. Obvezno probajte njihovu verziju pizze s tartufima!

Odmah na izlazu iz Bonniuexa naić ćete na atelier Christine Daniel. Ukoliko vas zanima keramika, po čemu je Provansa također poznata, svakako navratite! Naravno, keramiku možete kupiti.

Iz Aix de Provence premjestili smo se u okolicu Carpentrasa te tamo proveli posljednja 4 dana. Petkom se cijeli grad pretvara u veliki market, doslovno ćete naići na štandove u svakoj ulici. Inače, Provansa je poznata po marketima, ali morate znati kada i gdje je koji market aktualan. Primjetit ćete da grad ima potpuno drugačiju atmosferu, ali ono što me najviše oduševilo je jedan od najpoznatijih dućana sira La Fromagerie du Comtat koji također prodaje i ostale lokalne proizvode kao što je vino i maslinovo ulje. Ako želite probati mladi kozji sir, na pravom ste mjestu!

Nakon toga uputili smo se u malo selo Châteauneuf–du–Pape koje je najpoznatije po proizvodnji izuzetno okusom bogatog crnog vina. Složenost okusa proizlazi iz miješanja nekoliko od 14 dopuštenih sorti grožđa. Odlučili smo se za degustaciju vina u vinariji Mayard.

Navečer smo se odvezli do 30ak minuta udaljenog bistroa Bistro D’uo. Ni slike ni riječi ne mogu opisati što ova ekipa kuha za 38 eura po glavi! Dobijete meni od 3 slijeda, iako ih na kraju bude sve skupa 6! Ovo je moje najdraže mjesto od svih koje sam posjetila u ovih 12 dana Provanse! Vrlo lako ćete pronaći restoran koji će vas ostaviti bez daha, ali večera će vas izaći najmanje 120 eura po glavi, ali ovakav “secret tip” teško! Gdje god jeste da jeste, posjetite ovaj bistro!

Sljedeći dan bio je rezerviran za istraživanje Vaucluse područja. Iz okolice Carpentrasa vozili smo se sve do Vaison de Romaine gdje smo čekali da otvori jedna od najpoznatijih slastičarnica u tom dijelu francuske Peyrerol Gilles. Sa najsavršenijom slasticom u rukama, krenuli smo prema Puymérasu gdje smo kupili artisan maslinovo ulje Le Vieux Moulin. Vole se pohvaliti da njihovo ulje koristi jedan Michelinov chef u Parizu 🙂 Ulje možete probati, gospođa nije pričala engleski (ali je sve objasnila na francuskom) tako da ste zaista prepušeni vlastitom ukusu. Inače, imaju i odlične masline u začinskom bilju! Posljednja postaja tog dana bila je vinarija Juvenal koje je najpoznatija po svom muškatu.

Avignon. Predivan, čaroban, bajkovit, epitetima nema kraja. Dan smo započeli na tržnici Marché les Halles d’Avignon  gdje možete nešto i pojesti te smo kavu popili u prekrasnom malom organskom cafeu Theias koji se nalazi odmah u ulici pored. Svakako obiđite Palais des Papes koje je nekad bilo papino sjedište, uistinu je prekrasno! I ne zaboravite skoknuti do Aline Géhant Chocolatier koji je najpoznatiji po svojim pralinama.

Zadnji dan smo posjetili L’isle-sur-la-Sorgue, malo mjesto koje je najpoznatije po nedjeljnom marketu. Market je bio kao i svaki  drugi, ali nemojte zaobići market antikviteta bez obzira što vjerovatno nećete ništa kupiti jer njega vrijedi vidjeti. Ručali smo u restoranu Le Viver (https://www.levivier-restaurant.com), Michelin nagrađenom restoranu! Svakako probajte goluba koji je specijalitet kuće, crveni muškat kao aperitiv te crno vino Pinot Noir Jean-Luc JAMET koji se prodaje u vrlo ograničenim količinama. Apsolutno sve je bilo i više nego fantastično!

Ova avantura je privedena kraju. Do sljedeće gastro priče… Uživajte 🙂